Korisnici vojnih penzija, podnosioci ustavnih žalbi koje je Ustavni sud uvažio (u tzv. Prvom krugu), trebali su po isteku roka za ponavljanje postupka (svojom Odlukom Ustavni sud je dao Upravnom sudu rok od 60 dana) da Ustavnom sudu podnesu ZAHTEV ZA IZVRŠENJE svake pojedinačne odluke u navedenim predmetima, pošto Upravni sud nije postupio u skladu sa odlukom Ustavnog suda.
Ako pretpostavimo da je prva odluka Ustavnog suda dostavljena Upravnom sudu u toku juna 2012. godine, rok od 60 dana je istekao krajem avgusta ili početkom septembra 2012. godine. Koliko mi je poznato Zahtev za izvršenje ni jedan KVP nije tada podneo. Svi smo čekali da Upravni sud donese presudu u ponovljenom postupku. Upravni sud je na kraju, napokon, doneo tu presudu za koju svi znamo kako glasi i time je formalno, a na određeni način i suštinski, sproveo odluku Ustavnog suda. Ne zaboravite da nam tom odlukom Ustavni sud nije priznao pravo na vanredno usklađivanje penzija za 11,06 %, o čemu sam već pisao u drugim člancima.
U vezi Obezbeđenja izvršenja odluka Ustavnog suda mogu samo da citiram odredbe Ustava, zakona i propisa, te predsednika Ustavnog suda. Propust koji je napravljen u prvom krugu treba da nam bude pouka da u drugom krugu koji je u toku budemo pametniji.
USTAV REPUBLIKE SRBIJE
Član 166.
Ustavni sud je samostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i slobode. Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i opšteobavezujuće.
Član 171.
Svako je dužan da poštuje i izvršava odluku Ustavnog suda. Ustavni sud svojom odlukom uređuje način njenog izvršenja, kada je to potrebno. Izvršenje odluka Ustavnog suda uređuje se zakonom.
ZAKON O USTAVNOM SUDU
Član 7.
Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i opšteobavezujuće.
Način i postupak izvršenja odluka Ustavnog suda uređuju se ovim zakonom.
Član 42b
Ustavni sud na sednici Velikog veća, koje čine predsednik Ustavnog suda i sedam sudija:
1) donosi odluke iz člana 45. tač. 6), 7), 9), 10), 12) i 13) ovog zakona;
2)
donosi rešenja iz člana 46. tač. 1) do ovog zakona;
3) odlučuje ako nije postignuta jednoglasnost u odlučivanju Malog veća.
Na sednici Velikog veća odluke, odnosno rešenja iz stava 1. ovog člana donose se jednoglasno.
Ako se ne postigne jednoglasnost članova Velikog veća, odluku, odnosno rešenje donosi sednica Ustavnog suda.
Ustavni sud ima dva Velika veća.
Predsednik Ustavnog suda određuje sastav Velikog veća godišnjim rasporedom poslova Ustavnog suda.
Član 46.
Ustavni sud rešenjem:
1) pokreće postupak za utvrđivanje neustavnosti, nezakonitosti ili nesaglasnosti sa opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorom;
2) rešava o sukobu nadležnosti između državnih i drugih organa, u skladu sa Ustavom;
3) obustavlja izvršenje pojedinačnog akta, odnosno radnje i ukida meru obustave ili odbacuje zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnog akta ili radnje;
4) odlaže stupanje na snagu odluke organa autonomne pokrajine;
5) odbacuje inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti ili zakonitosti u slučaju iz člana 53. stav 2. ovog zakona;
6)
određuje način izvršenja odluke ili rešenja Ustavnog suda;
7) obustavlja postupak u slučajevima iz čl. 57, 88. i 97. ovog zakona;
odbacuje zahtev za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti opšteg akta o kome je već odlučivao, a iz novih navoda, razloga i podnetih dokaza ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
9) odbacuje ustavnu žalbu ako nisu ispunjene procesne pretpostavke;
10) odlaže objavljivanje svoje odluke u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Član 104.
Državni i drugi organi, organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja, političke stranke, sindikalne organizacije, udruženja građana ili verske zajednice dužni su da, u okviru svojih prava i dužnosti, izvršavaju odluke i rešenja Ustavnog suda.
U slučaju potrebe, izvršenje odluke i rešenja Ustavnog suda obezbediće Vlada, na način koji je utvrđen posebnim rešenjem Ustavnog suda.
POSLOVNIK O RADU USTAVNOG SUDA
Član 99.
Sud dostavlja podnosiocu zahteva za izvršenje odluke Suda rešenje kojim je odredio način izvršenja te odluke.
PREDSEDNIK USTAVNOG SUDA ZA POLITIKU
Srpsko zakonodavstvo ne predviđa kaznu za nepoštovanje odluka Ustavnog suda. Drugim rečima, to znači da će oni koji se drznu i ne izvrše odluke najviše sudske instance u zemlji, koje su inače opšteobavezujuće, konačne i izvršne, proći – nekažnjeno. Dragiša Slijepčević, predsednik Ustavnog suda Srbije, za „Politiku” kaže da bi uvođenje krivičnog dela neizvršavanje odluka Ustavnog suda „mogao da bude put koji bi doveo do delotvornijeg ostvarenja ustavnog naloga o izvršnosti i opšteobaveznosti odluka Ustavnog suda”.
– Istina, u našem pravnom poretku postoji mogućnost odgovornosti za krivično delo neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka. Ali, kako smo mi uvek skloni da ne tumačimo zakon u duhu koji bi trebalo da doprinese efektnom ostvarenju cilja zarad koga je određena norma doneta, to mi se čini da ne bismo bili spremni ni da proširimo dejstvo te odluke utvrđujući da se ona podjednako odnosi i na izvršenje odluka Ustavnog suda. Ali, kako će se stvari o tom pitanju odvijati – ostaje da se vidi – navodi Slijepčević.
Predsednik Ustavnog suda naglašava da je poštovanje odluka koje donese ovaj sud obaveza svih s obzirom na to da ih Ustav određuje kao opšteobavezujuće i izvršne. Sa određenjem odluka Ustavnog suda kao opšteobaveznih one se, dodaje Slijepčević, svojom pravnom snagom izjednačavaju sa zakonima. Kako zakon deluje prema svima, tako i odluke Ustavnog suda moraju da deluju isto tako.
– U suštini, nemamo posebnih problema kada je u pitanju izvršenje odluka Ustavnog suda. Čak su, moram da naglasim, određene odluke Ustavnog suda kojima su određeni zakoni ili njegove odredbe oglašeni neustavnim, a u njima izraženi odgovarajući stavovi kao osnov za donošenje takvih odluka, kasnije bili pretočeni u tekst novih zakona. Dakle, zakonodavac je, poštujući odluku Ustavnog suda, izvršio izmenu zakona i na taj način doprineo da se sve odluke koje je ovaj sud donosio delotvorno sprovedu. Primera radi, to su naše odluke kojima smo doneli odluke o lokalnim izborima, Zakon o izboru narodnih poslanika, Zakon o informisanju, Zakon o zaštiti životne sredine – objašnjava predsednik Ustavnog suda.
Međutim, kaže on, određene odluke najviše sudske instance, ipak, nisu poštovane od strane pojedinih organa u lokalnoj samoupravi. Primer za to je, navodi Slijepčević, odluka Ustavnog suda kojom se kasirana odredba zakona o lokalnim izborima ticala blanko ostavki odbornika u skupštinama lokalnih samouprava.
– Kada je Ustavni sud doneo takvu odluku, na osnovu nje je svako od odbornika, kome je po osnovu blanko ostavki prestao mandat, bio u prilici da zatraži izmenu pojedinačnog akta o oduzimanju svog mandata. Nažalost, opštinski organi nisu ispoštovali tu odluku, a docnije to nije učinio ni Upravni sud kome su se, zarad odbijanja njihovih zahteva, ta lica obraćala. To je dovelo do potrebe da se pokrene postupak pred Ustavnim sudom koji je morao da naloži izvršenje sopstvene odluke, što je on i učinio – kazao je Slijepčević.
U poslednje vreme se, navodi predsednik Ustavnog suda, primećuje da redovni sudovi nisu poštovali odluke kojima je Ustavni sud utvrđivao povredu prava na suđenje u razumnom roku.
– Kada utvrdi takvu povredu, Ustavni sud nadležnom sudu nalaže da u najskorije vreme, odnosno što pre, okonča postupak i tako prestane sa vređanjem tako važnog prava koje se, u sklopu prava na pravično suđenje, mora poštovati. U podnescima koji su Ustavnom sudu dostavljeni u poslednjoj nedelji dana, a kojim su se lica kojima su povređena ova prava obraćala sudu, navodi se da je redovni sud odgovorio da zbog redosleda prijema predmeta ne može postupiti po njihovom zahtevu, znači ni po odluci Ustavnog suda. Razlog je, kako je naveo nadležan sud, rad po predmetima, za koje on ocenjuje da su važniji i po njihovim pravilima uzimanja u rad prioritetniji – objasnio je Slijepčević.