Mrtva penzionerska jesen, ili?-Lični stav : Prolaze godine, dani, sati, minute...svi nešta ćute, oni gore i oni dolje, svi kažu biće bolje, vratiće nam penzije i plate, oni dolje kažu da ovi gore samo praznu slamu mlate...oni odozgo poručuju da ih svi moraju da shvate...a niko nikog ne shvata, ne razumije, jer onaj na vrhu piramide manipulisati umije...

Krajem prošle 2014.godine naš premijer, odgovarajući na tugaljivo pitanje snishodljivog potpredsednika vlade, nažalost ujedno i generala u penziji, kog je iznjedrila neka druga država i politička klima, dala mu dovoljno da i u ovo zlo vreme previše ima, izjavi nekako tužno da je srpsko sudstvo počelo "nažalost" da sudi u korist svojih građana i da će država morati, možda već do kraja godine da uskladi vojne penzije. Nakon te izjave, počeše i neki drugi državni službenici, koje bi neprevaziđeni Nušić nazvao ministrima, da daju jake izjave, priznajući dug vojnim penzionerima, određujući kratke rokove "uskoro, za nekoliko dana..." u kojima će se "problem" (bilo bi poštenije taj problem nazvati krađa, otimačina, neustavna diskriminacija, nezakonito postupanje državnih organa...) vojnih penzija rešiti. I svi odjednom povjerovaše u te laži, smiriše se uzavrijele strasti čak i kod onog djelića uspavanog vojnopenzionerskog korpusa, koji je riješio da LAŽ nazove pravim imenom, ućutaše i oni, jer je premijer dao novo obećanje, iako ni ono prethodno nije ispunio, a možda nije ni imao namjeru da ga ispuni, ali eto u tom novom obećanju najavi povećanje penzija i to svih. Bilo je raznih kalkulacija, da bi to povećanje moglo ići čak do 2% i onda bi ono umanjenje od 15-25% bilo nešta manje bolno. E sad, šta je tu povećanje, a šta umanjenje, razglabaće vojni i drugi penzioneri na raznim sajtovima, u okviru raznih grupa, na internet izdanjima raznih, doduše malobrojnih i malotiražnih novina. Dok penzioneri budu razglabali o procentima uvećanja-umanjenja, dok budu iščekivali riječ (ne)zavisnog ustavosudstva, proći će sezona godišnjih odmora, počeće stare-nove igre prosvjetara i njihovih sindikata, Beogradom će odjekivati poruke i muzika iz zakupljenih i dobro plaćenih ozvučenja, a vojni penzioneri i sad već s njima u sindikalnom bratsvu svi penzioneri viriće iz zgrade Doma sindikata, slaće svoje delegacije na proteste podrške "probuđenim" prosvjetarima, možda i notarima i advokatima, policijskim i državnoslužbeničkim udruženjima, podržavaće njihove opravdane zahtjeve, ali neće učiniti ništa značajnije na oživotvorenju svojih zahtjeva. Naučili su ti bivši "samoupravljači" da razumiju tuđu muku, da je država u krizi, a kad to nije bila, pa učili smo da država treba da odumire, da je nastupila vruća jesen, nesvjesni da je to zapravo jedna u nizu mrtvih penzionerskih jeseni. Čekamo tu jesen, zar ne? Možda u međuvremenu bude još neko obećanje, a zaboravljamo da je to samo "ludom radovanje"!