PRILOG: Ovo je samo jedan od  članaka, pozntog kolmuniste Radisava Ristića, koji nije moga da se nađe na stranicama  Vojnog Veterana i prođe strogu cenzuru glavnog i odgovornog urednika Z.Pešića. Čija naređenja on sprovodi, nije nam nepoznato, kao što nam nije nepoznato koliko je neposlušnih urednika smenilo "UDRUŽENO RUKOVODSTVO". Hoćemoli i kako stati toj tiraniji na put? Krajnje je vreme da jedni drugima pogledamo u oči.

 

ATAK NA PORODICE VOJNIH PENZIONERA

 

         Duboko zakopana, daleko van vidika javnosti, nedostupna ljudima koji od njih očekuju razrešenje problema koji ih duševno, moralno i materijalno tište, brojna aktuelna zakonska rešenje netragom su nestala. Reč je o ignorisanju postojećih zakona, pri čemu je posebno zabrinjavajuće što su ignoranti pojedinci i institucije koji su, inače, najpozvaniji da slede kult boginje pravde.

         U nizu primera koji ukazuju da su nezakonitosti stekle pravo građanstva i prešle u gotovo svakodnevnu praksu pozvanih da štite ustavnost i zakonitost, najverodostojnije svedoče postupci koji se odnose na ignorisanje neotuđivih prava vojnih penzionera. Ne upuštajući se u sve nedaće kojima je godinama izložena ova penzionerska grupacija, neophodno je osvrnuti se na nedopustiv odnos i ponašanje pojedinih ministara i ministarstava koji se, nije preterano reći, svesno suprotstavljaju konkretnim zakonskim rešenjima i odlukama pravosudnih organa. Ne poštuju se čak ni odluke Ustavnog, Upravnog i Kasacionog suda.

         Poznato je da je Udruženje vojnih penzionera Srbije (UVPS) proteklih penaestak godina svim vladama, ministrima, ministarstvima i pravosudnim organima, upućivalo molbe, žalbe, zahteve, preporuke, sugestije, pitanja i vapaje čiji je krajnji cilj bio poštovanje zakona u vezi sa ukinutim pravima vojnih penzionera. Nažalost, ništa od toga nije nailazilo na razumevanje nadležnih institucija i pojedinaca. Izostala su, takođe nažalost, očekivanja da će odlaskom petooktobarskih vlasti, konačno biti skinute sa dnevnog reda nezakonitosti uperene protiv zakonitih prava korisnika vojnih penzija.

         Navedeno, pored ostalog, potvrđuju diskusije i brojni amandmani sa skupštinskog zasedanja, posvećeni rebalansu budžeta, odnosno merama za fiskalnu stabilizaciju koja će trajati narednih nekoliko godina. Jer, da su korisnici vojnih penzija bili i ostali najveće žrtve mnogih mera donošenih u prošlosti, a evo i danas, potvrđuju postupci prethodnih a, neočekivano nažalost, i današnjih vlasti. I ne samo da su nezakonitostima uperenih protiv vojnih penzionera autori bili nadležni organi i pojedinci, o njima se nisu oglašavali ni mediji, mada su i oni značajan segment društva koji bitno utiče na afirmaciju i praktičnu realizaciju zakonitosti. Mediji se i danas ponašaju na način identičan potezima koje su u prošlosti povlačili predstavnici vlasti koji su se ponašali kako im u određenom trenutku najviše odgovara. Ponašanje vlasti i medija u dosta je slučajeva, i ranije i danas, uslovljavano direktivama sa strane, zbog kojih se zapostavljaju postojeći zakonski i ustavni kriterijumi.

         Nerazumevanje i ignorisanje njihovih opravdanih zahteva, vojne penzionere posebno pogađa što i današnja aktuelna vlast, primenjuje gotovo istovetne metode u (ne)rešavanju opštepoznatih nezakonitosti. Međutim, bez upuštanja u sve nezakonitosti svaljene na pleća vojnih penzionera, neophodno je nešto više reći o onima koje se odnose na ukidanje dela penzije od 1. januara 2008. godine i usvajanje predloga Vlade Srbije o smanjenju dela penzija za 20, odnosno 25 posto, kojim je, više nego bilo koja druga, pogođena vojnopenzionerska populacija.

         O uskraćenoj povišici od 11,06 posto, zna se gotovo sve. Ne zna se samo zašto, i pored zvaničnih presuda u korist korisnika vojnih penzija, nadležni organe te presude ne sprovode u život? Zna se ko su nadležni organi, ali nema odgovora zašto svi do jednog peru ruke kada je reč o pravima vojnih penzionera, zašto se prave nevešti i zašto izbegavaju da otvoreno navedu razloge zbog kojih ništa ne preduzimaju da se odluke Ustavnog suda i pravosudnih organa sprovedu u život. Jedino objašnjenje kome svi do jednog pribegavaju, svodi se na odgovor o njihovoj navodnoj nenadležnosti. To se čuje iz Ministarstva pravde, Ministarstva odbrane, Ministarstva finansija, Ministarstva za rad i socijalna pitanja...

         Reč je o dopisima koje je rukovodstvo vojnopenzionerske oragnizacije slalo navedenim ministarstvima i pravosudnim organima s molbom da iznesu svoje stavove i preduzmu odgovarajuće mere u vezi sa pravom korisnika vojnih penzija na povećanje od 1. januara 2008. godine. Tako na primer, na podnesak UVPS od 5. septembra ove godine, Ministarstvo pravde odgovara da nije nadležno u vezi sa pritužbom UVPS, odnosno da „postupanje po istom ne spada u nadležnost ovog ministarstva“. U odgovoru Uprave za tradicije, standard i veterane Ministarstva odbrane stoji da „nema osnova da se rešavanje navedenog pitanja traži od Ministarstva odbrane u čijoj nadležnosti nije navedeno pitanje“ i da, kako se dalje navodi, „u vezi s tim nije celishodno da Ministarstvo odbrane daje svoj stav o visini penzijskog osnova na koji treba primeniti usklađivanje“. S pravom se, posle ovako bizarnih odgovora, vojni penzioneri pitaju: kome i gde da se, kao građani ove zemlje, obrate sa opravdanim zahtevima za zaštiti svojih neotuđivih prava? Kome, ako ne ministarstvu u kome se kroji pravda i ministarstvu čiji su sastavni deo bili sve dok ih iz njega nije izopštila prethodna vlast.

         Mere u vezi sa umanjenjem penzija za koje premijer Aleksandar Vučić reče da su „najnepopularnije mere u istoriji Srbije“, iznuđene ekonomskiim stanjem kome su kumovale prethodne vlasti, sa stanovišta interesa vojnih penzionera ne samo da su nepopularne, već i krajnje nepravedne. Jer, nemoguće je prenebregnuti činjenicu da većina korisnika vojnih penzija nema u porodici druge prihode, izuzev njihovih penzija. Za razliku od drugih penzionerskih grupacija čiji su pojedini članovi bili u prilici da prihoduju putem zapošljavanja svojih supruga i dece, članovi porodica vojnih penzionera u velikom broju slučajeva, zbog čestih prekomandi i promena jezičkih sredina, objektivno nisu bili u stanju da zaposle svoje supruge, sinove i kćeri, od kojih mnogi i danas žive od penzija vojnih osiguranika. Porodično gledano, dakle, umanjenje penzija praktično će najviše pogoditi veliki broj porodica vojnih penzionera. To se posebno odnosi na penzionisane starešine bivše JNA i Vojske SRJ, odnosno Srbije i Crne Gore, od kojih su mnogi zakoračili u osmu i deveti, dosta njih i u desetu deceniju života. A ti ljudi izdržavaju danas svoje nikada zaposlene supruge, decu, a u dosta slučajeva i unuke. Mnogi od njih, i pored svega, podržavaju napore koje, mada nerado ali iznuđeno, ulaže Vlada Srbije radi sprovođenja mera koje se odnose na rebalans budžeta i fiskalnu konsolidaciju. Valja, međutim, imati u vidu da mnogi od njih, imajući u vidu životno doba, neće biti u prilici da uživaju u blagodetima koje će kroz nekoliko godina, kako se očekuje, doneti realizacija smanjenja plata penzija.

         Neophodno je, na kraju, istaći i činjenicu da se rukovodstvo UVPS, poznato inače po brojnim pismenim reagovanjima u prošlosti, ne oglašava u vreme kada država vrši još jedan atak na stečena prava i novčana primanja svojih članova. Čudno je, pitaju se mnogi korisnici vojnih penzija, zbog čega je u tom udruženju nastao neobjašnjiv muk. Posebno kada se ima u vidu da se u najneposrednijem rukovodstvu vojnopenzionerske organizacije, njegovom Glavnom i Izvršnom odboru nalazi znatan broj generala koji su se, pre odlaska u penziju, nalazili na visokim vojnim dužnostima u Generalštabu i Ministarstvu odbrane. Veoma poznati u javnosti po nastupima u štampanim i elektronskim medijima, danas su, kako komentarišu vojni penzioneri, naprosto zamukli. A i u vreme aktivnog, službovanja, čuje se takođe, nisu se oglašavali kada je trebalo stati u odbranu neotuđivih prava vojnih penzionera. Takvim odnosom najodgovornijih ljudi u vojnopenzionerskoj organizaciji, sve se više narušava ugled UVPS od koga se očekuje da se beskompromisno, svim zakonskim sredstvima, izbori za ostvarenje narušenih prava korisnika vojnih penzija.

                                                                                                       Radisav RISTIĆ

Napomena autora

         Ovo je jedan od brojnih priloga koji je, umesto na stranicama „Vojnog veterana“, zahvaljujući cenzorima u UVPS, skončao u redakcijskom košu. Razlog je očigledan: uvredljiv ton u odnosu na gospodu generale koji sede u raznim odborima (glavnom, izvršnom nadzornom itd). To navedeni generali vrlo dobro znaju, jer na jednom sastanku u UVPS, kome sam prisustvovao na poziv gospodina Draganjaca, učestvujući u diskusiji otrvoreno sam prozvao gospodu generale među kojim su bili bivši načelnici Generalštaba Branko Krga i Dragan Paskaš, bivši komandant Druge armije Božidar Babić, zatim Marko Negovanović, Kosta Arsenović, Stamenko Nikolić... Javno sam rekao da su mnogi od njih, dok su bili u aktivnoj službi, veoma često istupali u štampanim i elektronskim medijima, a da su se danas, doslovno sam rekao, „zavukli u mišje rupe“. Predložio sam da kao poznate javne ličnosti treba da se oglase u medijima i ukažu na sve probleme s kojima se, ni kriva ni dužna, suočava vojnopenzionerska populacija. Na to sam podsetio i u gornjem prilogu koji je, kao i mnogi drugi, završio u korpi za otpatke, iako je, u celini gledano, sa najboljim namerama upućivao kritičke poruke odgovarajućim ministarstvima i drugim državnim organima, ali sa razlogom i na rukovodeće ljude u UVPS.

                                                                                                                       Autor